Nacionalna udmurtska nošnja

Malo istorije

Nacionalna udmurtska nošnja je za svog vlasnika neka vrsta školjke koja štiti od vanjskih nevolja. Prva odjeća Udmurta imala je stil vrlo sličan modernim tunikama. Materijal za šivenje odjeće tkao se ručno: na sjeveru su koristili lan, a na jugu konoplju. Stočarstvo je omogućilo Udmurtima da koriste ovčiju vunu kao sirovinu od koje su se tkale vunene tkanine. Tradicionalni južno-udmurtski shortdarem je košulja ili ogrtač napravljen od domaće vunene tkanine.

Šema boja nacionalne udmurtske nošnje sastojala se od bijele, sive, oker, smeđe, crvene i indigo. Boje su se dobijale od minerala i biljaka, a vremenom su Udmurti počeli koristiti anilinske boje koje su uvozili Turci koji su trgovali sa Udmurtijom. Treba napomenuti da su u sjevernim regijama Udmurtije korištene samo dvije opcije: bijela i siva. U južnom dijelu boje su bile šarolikije i zasićenije, što se vezuje za položaj trgovačkih puteva, kojih je na jugu bilo mnogo više nego na sjeveru. Važno je napomenuti da je često cijela ulica mogla hodati u crvenoj ili zelenoj odjeći, sašivenoj od iste tkanine.

Pojava satenskih i svilenih tkanina nije prošla nezapaženo od strane udmurtskih majstorica. Pravile su prelepe košulje i haljine. Djevojke koje su znale ne samo da tkaju i šiju, već su imale i dobar ukus, s pravom bi se mogle nazvati modnim dizajnerima. Prilikom kreiranja odijela označili su ga posebnom oznakom: snop konca (čuk). Drugi majstori su mogli kopirati nošnju, ali su morali naznačiti čiji je izum.

Vrijedi napomenuti da dijete nije imalo svoju odjeću do određene dobi. Prva bebina odeća je majčina košulja, ako je rođena devojčica i očeva, ako je rođen dečak. Gotovo do treće godine djeca su nosila odjeću svojih starijih. Skreće se pažnja da to nije urađeno nikako iz ekonomičnosti, već zato što je više puta nošena i oprana odjeća mnogo mekša od nove.

Vremenom je nacionalna udmurtska nošnja počela da se potiskuje u drugi plan. Postepeno su domaće tkanine počele da se zamenjuju fabričkim. To se dogodilo u poslijeratnim godinama, kada su ljudi počeli plaćati rad pravim novcem, a ne proizvodima. Rukotvorina u ovom periodu prestala je da bude tražena i smatrala se znakom nedostatka bogatstva u porodici. Uprkos tome, domaća platna su preživjela u mnogim udmurtskim kućama, koje su sada povratile svoju bivšu vrijednost.

Posebnosti

Za muškarce

Muška udmurtska nacionalna nošnja bila je vrlo slična ruskoj. Sastojao se od bijele ili kasnije šarene platnene košulje (kosovorotke) do koljena, koju je pokupio pleteni pojas sa lijepim šarama ili kaiš. Na muškim košuljama bili su izvezeni simboli vezani za zanimanje. Za praznike i za molitvu nosili su široki dugi tkani puto kaiš i pantalone sa velikim korakom, koje su najčešće bile od plavo-bijele prugaste tkanine. Muškarci su zimi nosili kaftane, koji su u svečanoj verziji bili odrezani u struku i skupljeni, a u svakodnevnoj nošnji bili su nekrojeni i bez nabora, ali prikovani.

Za ženu

Glavna karakteristika ženske udmurtske nošnje su njene detaljne razlike ovisno o tome u kojem dijelu žena živi: u sjevernom ili južnom.

Ženska narodna nošnja Sjeverne Udmurke, po pravilu, ne može bez košulje u obliku tunike (derema), odvojivog prsluka s vezom (kabachi), ogrtača za otvaranje (shortderem), tkanog ili tkanog pojasa i pregače bez dojka (azkyshet). Poprsnik sa vezom mogao bi imati svečanu namenu, za svakodnevno nošenje i za ceremonije. Njegova namjena odredila je karakter i bogatstvo veza. Vjenčanica je bila ukrašena tolezom sa osmokrakom. Odjeća je po pravilu bila šivana od bijelog platnenog platna i vezena crvenim nitima.

Nacionalna odjeća južne Udmurke bila je izrađena od šarenih tkanina. Bijeli kompleti odjeće korišteni su samo za vjenčanje. Jedna od opcija za južno odijelo je haljina A kroja sa suženim rukavima. Na donji dio haljine prišiven je prekrasan široki volan. Škrinja je ukrašena platnom koji se može skinuti sa srebrnim novčićima. U drugoj verziji, to je šarena košulja, na čiju središnju tkaninu su našiveni kosi bočni klinasti detalji, rukavi s klinovima i četverokutnim umetcima, a mali stalak za kragnu u takvom odijelu bio je pričvršćen kukom ili gumbom.

Tokom prve trudnoće, Udmurtkinje su nosile crvenu kariranu haljinu. U narodu su govorili da što više ćelija, to će buduća majka imati više djece. Na pregači su nužno bile izvezene osebujne šarene amajlije. Ova odjeća je bila prilično prostranog kroja i jako dugo ljudi u okolini nisu uspjeli pogoditi da je žena u poziciji.

Dodatna oprema i obuća

Pokrivalo za glavu Udmurtske žene moglo bi reći o njenom bračnom statusu. Mlade Udmurtkinje su kao djevojčice nosile okrugle ili ovalne šešire od platna (takya), koje su bile obrubljene kumač tkaninom, perlama i novčićima. Djevojke su svoje glave pokrivale i crvenim pamučnim ili platnenim trakama za glavu, ukrašenim vezom, trakama, šljokicama i maramama. U drugoj vrsti odjeće bila je traka za glavu s obimnom mašnom za šal.

Žene koje su već bile udate, živele su na severu, pored marama i traka za glavu, vezivale su vezeni peškir, a južni Udmurti su nosili traku za glavu, koja je po dnu bila ukrašena perlama i novčićima, zajedno sa ručnikom za glavu, aišon konusom. - pokrivalo za glavu i sjulik ćebe. Kao ukras za leđa služili su šareni krajevi ručnika. Ženske nošnje namijenjene svečanim svečanostima ukrašavale su se perlama, novčićima, školjkama, od kojih su se izrađivale ogrlice i minđuše.

Cipele su služile kao casual cipele za muškarce i žene. Žene ih stavljaju na pletene šarene čarape i čarape, a muškarci stavljaju onuchi ispod cipela. Cipele koje su žene nosile na praznicima bile su čizme, za muškarce su tu ulogu imale čizme. Zimi su i muške i ženske cipele bile filcane.

Moderni modeli

Nordijsko žensko odijelo uključuje jednodijelnu haljinu s volanima i vezom dugih rukava. Preko haljine nosi se lagani laneni kaftan sa ivicama, a na vrh kaftana nacionalna vezena kecelja. Traka za glavu i dekolte haljine ukrašeni su metalnom pletenicom.

Južnjačka ženska nošnja, koja se sastoji od jednodijelne karirane haljine sa čipkom, volanima na dnu i uvučenim dugim rukavima, izrađena u tradicionalnom narodnom stilu. Povrh haljine nosi se jednobojni kaftan sa izrezom na liniji struka i sa kopčom, ukrašenom pletenicom. Na kaftan se stavlja kecelja sa tradicionalnim vezom i monista. Glava je ukrašena visokim pokrivalom za glavu.